-
1 earth surface
-
2 terrene
površina zemlje; -
3 surface of the earth
površina zemlje; zemljina površina -
4 land surface
-
5 ground sufrace
izbrušena površina; površina zemlje -
6 Erdoberfläche
-
7 conacre
s [Ir] davanje u podnajam manjih obrađenih površina zemlje za jednu sezonu -
8 tract
s 1. predjel, područje, trakt, kraj, površina, prostor, komad zemlje; (o vodi) prostranstvo, površina 2. (o vremenu) razdoblje 3. [anat] sustav, trakt / digestive # = probavni sustav s traktat, rasprava* * *
period
površina
prostor
prostorija
putevi
rasprava
tok
trakt
trakta -
9 patch
s 1. krpa, krpica, komadić tkanine (kao znak), zakrpa 2. melem, flaster; zaštitni ovaj na oku idr. 3. umjetni madež na licu 4. malen komad zemlje 5. ostatak 6. površina koja se svojom bojom i dr. raylikuje od svoje okoline 7. [coll] par (u smislu jednak) / [fig sl] not a # on = ne može se ni porediti, nije ništa prema; [sport] to strike a bad # = nemati sreće, izaći iz forme; a purple # = najljepše mjesto (u književnom djelu); a # of potatoes = parcela zasađena krumpirom; # es of fog = mjestimična magla* * *
flaster
ispraviti
ispravka
izmiriti
komadić
komadića
korektura
krpa
krpanje
krpica
melem
mrlja
parÄe
popravak
sloj
staviti zakrpu
umetak
zakrpa
zakrpiti
zavoj
См. также в других словарях:
površina — pȍvršina ž DEFINICIJA 1. gornja, vanjska strana čega (vode, zemlje i sl.) 2. zemljište kao predmet mjerenja [velika/mala površina] 3. mat. mjera dvodimenzionalnog skupa u ravnini ili prostoru, npr. četverokuta, kruga, sfere; ploština, oplošje… … Hrvatski jezični portal
površína — e ž (í) 1. zunanji, vrhnji del česa: načeti, poškodovati, razbrazdati površino; dlakava, luknjičasta površina lista; gladka, hrapava, ravna, valovita površina; tkanina z grobo, zankasto površino; obdelana površina lesa; površina kamna, kože,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zemlja — zèmlja ž <N mn zȅmlje, G zemáljā> DEFINICIJA 1. a. (Zemlja) planet na kojem živimo, treći unutarnji planet Sunčeva sustava s jednim prirodnim satelitom (Mjesec) b. mjesto, prostor života i ljudske djelatnosti; svijet 2. površina Zemlje,… … Hrvatski jezični portal
zèmlja — zèmlj|a ž 〈N mn zȅmlje, G zemáljā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}(Zemlja) planet na kojem živimo, treći unutarnji planet Sunčeva sustava s jednim prirodnim satelitom (Mjesec) b. {{001f}}mjesto, prostor života i ljudske djelatnosti; svijet 2. {{001f}}a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍra — ž 〈G mn kôrā〉 1. {{001f}}bot. vanjski dio na deblu, granama i na korijenu stabla (drvenastih biljaka) [hrastova ∼] 2. {{001f}}tvrdi površinski sloj čega [∼ kruha] 3. {{001f}}vanjski omotač nekih plodova, ob. savitljiv, koji se ne prelama [∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plȍča — ž 1. {{001f}}〈G mn plôčā〉 a. {{001f}}plosnati komad ravne površine [kamena ∼; drvena ∼; metalna ∼] b. {{001f}}takva površina na kojoj je ispisan kakav tekst [oglasna ∼; školska ∼] 2. {{001f}}a. {{001f}}ono što je slično i izaziva predodžbu o… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kora — kȍra ž <G mn kȏrā> DEFINICIJA 1. bot. vanjski dio na deblu, granama i na korijenu stabla (drvenastih biljaka) [hrastova kora] 2. tvrdi površinski sloj čega [kora kruha] 3. vanjski omotač nekih plodova, ob. savitljiv, koji se ne prelama… … Hrvatski jezični portal
ploča — plȍča ž DEFINICIJA 1. <G mn plȏčā> a. plosnati komad ravne površine [kamena ploča; drvena ploča; metalna ploča] b. takva površina na kojoj je ispisan kakav tekst [oglasna ploča; školska ploča] 2. a. ono što je slično i izaziva predodžbu o… … Hrvatski jezični portal
lȅden — prid. 〈odr. ī, komp. ledènijī〉 1. {{001f}}koji je od leda [∼i brijeg] 2. {{001f}}koji je vrlo hladan; studen [∼i vjetar] 3. {{001f}}pren. koji odbija, koji je krajnje neljubazan; hladan [∼ doček] 4. {{001f}}reg. hladan onoliko koliko se traži (o… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùmjeren — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji izbjegava krajnosti; uzdržljiv u ponašanju i izražavanju [∼a politička stranka] b. {{001f}}koji je sveden na pravu mjeru [∼ prijedlog] 2. {{001f}}a. {{001f}}koji je prilično nizak [∼a cijena] b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
leden — lȅden prid. <odr. ī, komp. ledènijī> DEFINICIJA 1. koji je od leda [ledeni brijeg] 2. koji je vrlo hladan [ledeni vjetar]; studen 3. pren. koji odbija, koji je krajnje neljubazan [leden doček]; hladan 4. reg. hladan onoliko koliko se traži… … Hrvatski jezični portal